„Ostala sam bez reči“. Kakav je to samo izgovor. Prosto je nemoguće da ostanem bez reči, pored svega onoga što me okružuje. Imam u stvari toliko toga da kažem i pokažem ovom svetu. Razmišljala sam o ljudima koje poznajem i kojima se divim. Iskreno divim. Oni od kojih svako ima da nauči nešto, samo ih posmatrajući. Prvi i jedinstveni među svima, je bio i ostao Goran Todorović Faca.
Upoznala sam ga pre jedno dve godine. Išli smo na aerodrom da ga dočekamo iz Švedske, gde je bio na lečenju i da ga prevezemo do VMA. Strašno je što mu niko nije organizovao prevoz. Mislim na vojsku, na VMA, na nekog ko mora da brine o svojim zaslužnim vojnicima. Njegovi drugari i ja među njima smo ga prevezli na VMA.
Valjda je sa Facom uvek zagarantovana neka čudna situacija. Na samom ulazu u lift, sreo nas je načelnik VMA, koji nas je, bezobrazno vratio na portirnicu, da portiri i osoblje zasluženo za bezbednost, dobro pretresu sve te njegove stvari, da slučajno ne unosi eksploziv ili oružje. Šok za sve nas, mi bi se još i svađali, a on potpuno smiren, sa smeškom. Momci su pretresli stvari, onako ovlaš…, pa Faca je tu bukvalno stanar već godinama i pustili nas da uđemo.
Sledeća situacija tu i tada. Faca u kolicima, ja sa stomakom do zuba, sedmi mesec i još jedna drugarica idemo malim liftom. Manji lift nisam u životu videla. Dugačak, a uzak taman da prođu kolica. Liftom koji se zaglavio. Ostali smo zaglavljeni jedno pola sata. Ja popizdela, drugarica pokušava nekog da pozove, a on… on i dalje sa smeškom. Faca je Faca.
Sledeći naš susret je bio na Jarku. Kada je skočio svoj prvi skok posle nezgode. Njegov srećan izraz lica i osmeh, njegove reči koje je tada rekao, je ono što svima nama ostalima može samo da bude primer i podstrek. On nas bodri i podiže. Veliki je to čovek koji hoda po oblacima. Svaki susret sa njim je doživljaj za sebe.
Možda ste čuli za našeg Facu, možda ste i odgledali neki film sa njim u glavnoj ulozi. Ako niste, a i ako jeste pogledajte još jednom. Nemojte da vam bude teško da odvojite malo vremena, pogledajte ko je bio i ko jeste Goran Todorović Faca.
I ako ovaj poslednji kadar iz ovog filma tv Avale izaziva neku setu i suze u očima. Nema mesta za sažaljevanje ovog velikog čoveka. Sažaljenje je uvreda i za njega i za sve nas koji ga poznajemo.
20. oktobra, 2008. Faca se pravo iz invalidskih kolica upisao u Ginisovu knjigu rekorda, kada je izveo svoj 986. skok u karijeri sa 8.350 metara. Rekorderski skok Goran je izveo zajedno sa instruktorom Romanom Pogačarom iznad slovenačkog grada Slovenj Gradeca.
Slavko padobranac iz Slovenije, je pre par meseci pozvao Gorana da dođe u Sloveniju na rehabilitaciju i oproba se kao ronilac. Pomogao mu je da dođe do vize, povoljnog smeštaja i popusta za avionsku kartu.
“…– Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću skakati, a kamoli obarati rekorde. Smestili su me u hotel, pripremali za ronjenje, a onda, 20. oktobra ujutru Slavko je ušao kod mene u sobu s osmehom na licu i rekao – spremi se, idemo na aerodrom da gledamo „osmorke u relativu“. To je kada osam padobranaca u slobodnom padu izvodi figure.
Kada sam izašao iz kola na aerodromu, bilo mi je čudno kad su ka meni krenule TV ekipe, novinari i fotografi. Slavko me je upoznao s vlasnikom aviona, menadžerom aerodroma i tandem instruktorom Romanom Pogačarom. Onda mi je rekao: „Faco, ovi ljudi su spremni da ti pomognu da ispuniš svoj san. A pošto ti je uskoro rođendan, ovo je naš poklon tebi.“ Prvi put u životu sam ostao bez teksta i umalo nisam zaplakao. Samo sam uspeo da prozborim ono što mi padobranci obično kažemo – na opremanje!”
Nemam prava da kažem da nemam o čemu da pišem. Kako sam samo mogla da vas već do sada ne upoznam sa ovim velikim čovekom, makar i na ovakav način? Goranu sledi nekoliko operacija u Rusiji. Sigurna sam, smem da kažem, sigurna sam da će naš Faca ponovo hodati i po zemlji, bar onda kada ne bude bio gore i samostalno skakao i hodao po oblacima.
Tags: 63 padobranska, faca, ginisov rekord, goran todorovic, padobran, padobranac, tandem
December 9, 2008 at 8:13 pm |
uh, hvala Bogu da je dobro . . . kako je tekst odmicao u sebi sam govorila: “Samo nek je živ, samo nek je živ”. Želim mu da brzo ozdravi, da ga ne boli i da sve lepo prođe, bez komplikacija, po planu. I naravno, da ubrzo gledamo nove skokove!!!
December 9, 2008 at 8:27 pm |
Svi se nadamo zajedno sa njim. Svaka reč podrške mu puno znači, pa makar i na ovakav način, od njemu nepoznatih ljudi. 🙂
December 9, 2008 at 10:14 pm |
Procitala… i pogledala…. i nemam sta da kazem…
December 9, 2008 at 10:35 pm |
Znam Mahlat.
December 10, 2008 at 3:08 am |
Jao bre.. Bice sve u redu, videces..
December 10, 2008 at 3:19 am |
Naravno da hoće Neprilagođena, on je borac koji se ne predaje.
December 10, 2008 at 11:41 am |
Gledala sam nekoliko puta reportaze o njemu i svaki put sam bila fascinirana voljom, optimizmom, duhovnom snagom koju ima. Zaista nekad treba da se postidimo od kakvih trivijalnih stvari mi “obicni” pravimo tragediju. Zelim mu jos hiljade skokova i prizemljenje na sopstve noge.
December 10, 2008 at 1:22 pm |
Sanja… mnogi koji su i jaki i zdravi, su hendikepiraniji od njega. Neko je jednom rekao gledajući ga, “posle svega ovoga, sve što osećam je sramota. … Moja sramota.”
December 10, 2008 at 1:31 pm |
Gledala sam i na tv-u, o njemu, sta reci?!
Respect!
Verujem i mora da bude ok, zasluzuje to!
December 10, 2008 at 1:40 pm |
Retki ljudi su uvek veliki, i kad su na nogama, i kad su bolesni, i kad ih nema… Faca je najveci medju njima, primer za sve nas. Verujem i znam da ce ponovo da stane na noge.
December 10, 2008 at 1:50 pm |
Zelena… stvarno zaslužuje.
December 10, 2008 at 1:55 pm |
Gde si bre ti Fly… nigde te nema? Drago mi je da si svratio. Faca je faca i svi verujemo u njega, onoliko koliko i on sam veruje u sebe, a to je stvarno mnogo. Puno mu znači podrška prijatelja, drugova i slučajnih poznanika, jer koliko god da je jak, ima i on svojih tmurnih dana.
Na onom drugom blogu sam postavila fotke “simbioze” padobranaca i paraglajderista, pa pogledaj ako imaš vremena. Možda možemo i da se udružimo? 😆
December 10, 2008 at 2:35 pm |
Tu sam negde. Malo radim, cuvam bratovu bebu, dok cekam moju, preuredjujem stan… Malo sam se umorio od blogova, a nesto i nemam sta da pisem.
Pogledacu obavezno.
Pozdrav za tebe
December 10, 2008 at 3:30 pm |
Pred ovakvim ljudima i pričama ostaje se bez texta, samo se stoji kao pred spomenikom i ćuti. Ja sam bio vojnik više od 35 godina, i kao takav sa visokim činom, staću mirno i vojničkim pozdravom odati poštovanje i divljenje Goranu. Još ću mu poželeti uspešno lečenje, oporavak i da mu se ispune sve želje koje ima u životu
December 10, 2008 at 3:40 pm |
Čuvaš bebu! 😀 Divno… a kada će tvoja? I ja čuvam bebe i ludo se zabavljamo. Inače loše vreme, pa šta drugo nego ovde čitam šta ko piše i ja ponešto nažvrljam. Obično igram preferans sa mužem na jednom sajtu i čekamo lepo vreme. Pozdrav 😀
December 10, 2008 at 6:13 pm |
Moja, ako bog da polovinom maja treba da se rodi. I ja se uglavnom igram na netu (counter strike), i cekam sneg da vozim bord. A da, cimam se i oko osnivanja ski&snowboard kluba. Preferans ne znam da igram, a mogli smo da igramo zajedno.
Pozdrav i za vas
December 10, 2008 at 9:40 pm |
Divno za bebu. Baš se radujem. Mi ćemo verovatno na Žabljak da idemo, pa će biti valjda i snega. Šteta za pref, ali nema veze. 😀
December 10, 2008 at 10:38 pm |
Mozda i ja odem do Zabljaka na vikend pred novu godinu. Inace planirali smo Bugarsku ili Francusku ali morali smo da odustanemo.
December 11, 2008 at 1:05 am |
Charolija,hvala ti sto si nam predstavila ovog neustrasivog momka.
Koja snaga,kakva volja!
Zelim mu ono sto i sam najvise zeli. Da ponovo hoda po oblacima neba,koje kao sto i sam kaze, nema granica.
December 11, 2008 at 2:45 am |
Fly gde god covek da ode …super je. 😀
December 11, 2008 at 2:47 am |
Nebo stvarno nema granica i daje ogromnu snagu onima koji ga upoznaju. 😀
December 11, 2008 at 3:12 am |
Opasno me nervira ova moderacija. Prvo ću da ti se izvinim Archibalde što je komentar čekao moderaciju tako dugo… A onda ću da salutiram u Facino ime. 🙂
December 11, 2008 at 11:53 pm |
Faca nije za dzabe dobio taj nadimak! Ne mogu svi da ga imaju, znas ti to! Znas kada se za nekog kaze on je “faca”, onda on zasluzuje totalno postovanje, obracanje paznje na njega, gde god da se pojavi. Svaka mu cast na volji, na zelji, na prijateljima, jer je sigurno to sve zasluzio. Naravno, zelim mu da uskoro stane svojim nogama na tlo i zakoraci u “svetliju” buducnost. Ovaj period, kroz koji prolazi, nadam se i zelim, da mu bude samo jedna “epizoda” u zivotu. Srecno njemu sa vama!
December 12, 2008 at 1:43 pm |
Dudo hvala na lepim željama za Facu. 🙂
December 14, 2008 at 12:53 pm |
Ovakav se moras roditi, hrabar, uporan sa dobrotom u dusi..
prvi put sam gledala kod tebe pricu o Faci, jer nisam tamo…i ostala bez teksta…
Zelim mu sve najbolje i da se sto pre oporavi…
i naravno jedan veliki osmeh samo za njega 😀
pozz
December 14, 2008 at 2:09 pm |
Hvala Sarice. 😀
December 16, 2008 at 1:23 am |
onda mu reci da mu jaaako mašem i da će sve biti ok!!!
December 24, 2008 at 6:11 am |
Merry X’Mas & Happy 2009
Tony
荔枝角卓越迷你倉
香港仔時昌迷你倉
January 2, 2010 at 7:53 am |
just do this