Znate šta, kada je nekom nešto suđeno od toga ne može da pobegne. Mnogi ne veruju u sudbinu, ali da li verovali ili ne tako je. Ne može se pobeći.
I tako ceo dan čekam da se javi. Neuobičajeno, jer se obično javi po 5-6 puta dnevno… i šta onda? Pošaljem još jednu poruku na skajp “znaš šta dragi…konju jedan…ako ti se nešto desi…ti i ja smo pukli načisto…nemoj više da me nerviraš…” i tako odem da spavam neki nemiran popodnevni san, jer je lakše spavajući čekati.
I dočekam. Skamenim se, ali osnovno umem da pitam i kažem. Je l’ živ, je l’ ima sve delove tela? “Živ je, ima?” Meni dovoljno. Evo sad mi javiše i da se probudio i da je stabilan. Dobro. Znači sve je OK. Čim taj otvori oči odmah će i na noge da poskoči. Znam.
Najgore je bilo da su mi javili da je mrtav. Nije mrtav, znači sve je u redu. Ćutim i gledam decu, smejem se, spremam večeru, čekam 10 sati da ih stavim da spavaju. Ruke su mi oduzete. Obuzima me bes, želim da se izvrištim. Ljuta sam na ovu i ovakvu zemlju, sve što vredi je oterala od sebe. Šta ću kada zaspu deca? Hoću li se isplakati? Neću, a što bih. Živ je. Radujem se. Nema tu mesta za suze.
Znam ga. Snaćiće se i zvaće me čim pre. Eto znate samo vi i ja. Moj dragi je ranjen. Našima neću ništa da govorim dok ne bude mogao sam da se javi i njima. Sve je zbog nečega dobro. Neću morati da čekam šest meseci da ga zagrlim. Ma ne dam te.
Dragi moj, izdrži i nemoj slučajno da mi budeš nestabilan. Eto treći put si u bolnici od kad smo zajedno, znaš kako kažu otrećinili smo i dosta je više. Nemoj da me izneveriš, molim te…trebaš nam. Imaš mnogo razloga da se izboriš i sa ovom mukom. Ljubimo te i volimo i šaljemo ti svu našu snagu, a ti znaš da to nije malo. Vidimo se ljubavi moja. “…Toliko te volim samo budi tu…”
Tags: Avganistan, Ljubav, moj život, naš tata, podrška, ranjavanje, snaga
June 9, 2010 at 7:16 pm |
U jebote, ovo nisam ocekivao… Drzim palceve da sve bude kako treba. Srecno.
June 9, 2010 at 7:42 pm |
[…] This post was mentioned on Twitter by Ivana Momčilović and Andrea Svilokos, Stevan Stančević. Stevan Stančević said: RT @Charolija: novi blog post – Ne dam te, pa se ne daj ni ti – http://tinyurl.com/2558h9m […]
June 9, 2010 at 7:48 pm |
Sopran ovo ni ja nisam očekivala, ali sam znala da će se desiti. Ima onih stvari koje znaš unapred da će biti, ali si nemoćan da ih sprečiš.
June 9, 2010 at 7:50 pm |
Kako bre ranjen?
Uff Čarobna, baš vas hoće … 😦
June 9, 2010 at 7:53 pm |
I nadam se da će biti sve u redu … a tebi želim da budeš jaka i da što mirnije prođeš sve ovo.
June 9, 2010 at 8:04 pm |
Suske toliko sam mirna da sam prosto zabrinuta za sebe. Ranjen mamicu mu, ko da nije normalan. Sve nas hoće, ali ne damo se.
June 9, 2010 at 8:14 pm |
J* ti predoseäanje, ne može čovek da ga isključi ni spreči! :(((
Baš sam se rasplakala jer ceo dan mislim na tebe. Nadam se da će sve biti ok. Ti ga najbolje poznaješ i znaš šta može..kad dolazi?
June 9, 2010 at 8:16 pm |
Rekla si mi da ne dolaziš a ja samo ponavljam u sebi: bolje bolje da ostane kod kuće.. čudim se tome..a sad mi je jasno što 😦
June 9, 2010 at 8:31 pm |
Drži se! Nadam se da će sve proći o.k.
June 9, 2010 at 8:50 pm |
Marouk sve je uvek zbog nečega dobro, nema mesta ni za suze, ni za loše misli. Desetak dana …nadam se da neće biti duže.
June 9, 2010 at 9:02 pm |
sve znas…
June 9, 2010 at 9:10 pm |
Dobro je! Samo me je iznenadilo
Bolje je ovako, znak da treba da je tu sa vama i biće vrlo skoro 🙂
Ljubim te i te tvoje mišiće!
June 9, 2010 at 9:46 pm |
presjekoh se načisto.
Jaka pametna ženo držim vam fige.
Biće sve ok.
June 9, 2010 at 10:20 pm |
Držimo palčeve i želimo brz oporavak, u mislima sa vama. Da samo misli i lepe želje mogu više…
June 9, 2010 at 10:21 pm |
Totalno sam se šlognula kada sam pročitala. Ne daj se, misli pozitivno, sve će da bude dobro, oporaviće se potpuno, videćeš. Tešku muku si podelila sa nama i neka svaka naša mala pojedinačna vera u oporavak tvog supruga doprinese da što pre stane na noge i da se što pre vrati kući. Nemoj da blajzneš od sekiracije, potrebna si i njemu, i deci i sebi i pokušaj da spavaš koliko možeš da se ne iskidaš skroz u ovom periodu dok ne čuješ njegov glas. Od srca vam želim da se što pre okupite i verujem da će se to brzo desiti.
June 9, 2010 at 10:44 pm |
Žena zmaj kao ti neće pokleknuti ni sada sigurna sam. Čaro moja, tebi je sudjeno da budeš sa njim i toga si svesna, zato misli na onaj momenat kad ćeš ga moći zagrliti a to će davati snagu i tebi i njemu da izdržite ove strašne trenutke. LJubim te od sveg srca.
June 9, 2010 at 10:58 pm |
Ne mogu više da pišem i brišem, a provrisnuću ako ništa ne kažem, koliko mi to god bilo glupo u ovoj situaciji.Sunce mu žarko, drži se, uz vas sam, molim Boga da mu bude bolje što pre, sve mi slika vaših anjdelčića pred očima treperi.Bem ti život
June 9, 2010 at 11:05 pm |
Ima da mu bude bolje sigurna sam i to brzo
June 10, 2010 at 12:08 am |
Nemam reči …hvala vam svima, puno mi znači vaša podrška i to kažem po ko zna koji put. Hvala vam.
June 10, 2010 at 7:51 am |
Charlie drz’ se, vi padobranci ste bar stalozeni i hrabri ljudi. Proci ce i to, i po mogustvu zabrani gosp. Charliu da se vise izlaze tim opasnostima….ako je to ikako moguce!
June 10, 2010 at 8:10 am |
Šta reći…
Drži se, sve će biti ok, to i sama znaš…
June 10, 2010 at 9:21 am |
Sigurno će sve biti u redu. Ti si očigledno hrabra žena, puna ljubavi, i ako ništa drugo, makar zbog toga, vratiće ti se čovek da nastavite tamo gde ste stali.
Mnogo mi je bilo teško kad sam pročitala post, a pisanje komentara nikad nije duže trajalo. Drži se, sve će biti dobro!
June 10, 2010 at 10:00 am |
😦
Drži se
June 10, 2010 at 11:09 am |
E bas si me odsekla, juce sam citala o klincima i sad zavirim i smrznem se… Uspece, znas da mora .
June 10, 2010 at 11:57 am |
S obzirom da me mnogi zovu i pitaju za Ivana rećiću ovde,
Renjen je sasvim slučajno, drugar je spustio pištolj i on je opalio pravo u njega. Kroz dupe, izleteo na stomak, pošto je ležao na krevetu, operisali su ga, probudio se kažu da je stabilan. Sada ga drže u nekoj veštačkoj komi, zbog bolova i transporta. Gledaju da ga što pre prebace za Bgd, na VMA.
Hvala svima na lepim željama, sigurna sam da će sve to biti dobro, a i treći put je…valjda neće nikad više. Sve nešto oko stomaka mu se dešava u zadnje tri godine, što mnogi od vas i znaju.
Jovana, Marko i Ana su mi najveća podrška i hvala Bogu što ih imam uz sebe u ovakvim trenucima. Daju mi neviđenu snagu, Hvala svima još jednom.
June 10, 2010 at 12:19 pm |
To je bilo dovoljno puta, dosta je više.
Biće sve ok. Želim vam da se što pre vidite i izgrlite a dečica su pravo blago i to vidimo upravo kad je teško.
June 10, 2010 at 12:19 pm |
E, jebem ti sudbinu! Pustiš ga da zaradi koju kintu za vaš aviončić a on se tamo uključi u rat! O, dragi bože, čudnog li čoveka! 😉
Sad ozbiljno, ma žilavson je on, videla sam ga, takvi se ne predaju lako, a sem toga ima vas petoro o kojima mora da misli!
Pozdrav njemu i brzo da vam se javi a tebe znam, kao da gledam sebe, jaka si ko METAK! lJUBIM TE I VELIKI ZAGRLJAJ! 🙂
June 10, 2010 at 1:21 pm |
ko zna koliko puta sam od juče otvorila ovu stranicu. Nikada te u životu nisam vidjela ali ti pojma nemaš koliko se ja brinem. Šaljem ti svu pozitivnu energiju i svu moju snagu da preguraš ove nemile događaje.
Grčevito držim palčeve i vjerujem da će on uskoro biti sasvim dobro.
Oružje je muka živa, ma ne kažu džabe da i iz prazne puca.
Nadam se da će tvoj junak brzo stići, pa mu rane vidaj.
A da si jaka- jesi.
Švašta sam ja pisala od juče, pa brisala. Mislim..besmisleno je da pišem. Jedino eto, želim da znaš da sam uz vas.
June 10, 2010 at 3:32 pm |
O Boze, tek sada videh!
Bice dobro. Mora. Znas i sama.
S tobom u mislima, jos malo snage radi.
June 10, 2010 at 6:40 pm |
Uh, jebem ti lebac… Sta covek pametno da kaze?! Bice sve ok, mora da bude.
June 10, 2010 at 11:20 pm |
uhh, čim se oporavi, da mu izvučeš uši i zabraniš da se igra rata!!
June 11, 2010 at 8:17 am |
Auuu, jebote, mrzim oružje! Nema se tu šta reći, ti si sama sebi sve rekla i svi koji su ti pisali. Drži se kao što se držiš. Tvoj je dragi kao mačka…sa devet života, nadam se da ima još šest koje neće više izvlačiti iz rukava!!!
June 11, 2010 at 8:23 am |
znam te malo čitajući tvoje tekstove ali prepoznajem u tebi hrabru i stabilnu osobu, koja ume da voli i voljena je. Zbog nekih svojih nadražih, doživela sam više velikih stresova i mogu da te razumem. i najbolja lekarska nega ne bi pomogla tvom Ivanu kao ljubav i podrška tvoja i tvoje dece, vi mu ulivate neophodnu snagu da prebrodi to što ga je snašlo.
Tvoja ljubav i snaga potrebni su njemu ali i vašoj deci, njima bi bilo još teže kada bi te videli skhranu, znam, nećeš to dozvoliti.
June 11, 2010 at 9:26 am |
Javljaj nam kako je Jabučilo i jel se javio? I jel obećao da se neće više igrati rata!?;)
June 11, 2010 at 10:45 am |
Uspavan je sve vreme, veštačka koma, ali je stabilan. Čekamo da se organizuje prevoz za Bgd.
June 11, 2010 at 10:57 am |
Pa koliko će da traje ta organizacija prevoza?
June 11, 2010 at 11:27 am |
Nemam pojma…nije laka procedura. Mora da se nabavi privatni medicinski avion. Možda danas, a možda tek i za dan dva…treba da budem strpljiva, jer ništa ne zavisi od mene. Momci daju sve od sebe, da to bude što pre.
June 11, 2010 at 1:09 pm |
Ma, naravno, biće kad bude, važno je samo da je on dobro i stabilno! Držim šipke da tako i ostane!
Char, uz tebe smo, znaš i vidiš i šaljemo ti svu pozitivnu energiju koju ti šalji dalje u Afganistan!
Ljubim te i čvrst zagrljaj! 🙂
June 11, 2010 at 7:36 pm |
Čarolijo…
Ne znam šta bih rekla…
Molim se za vas i iskreno se nadam da će se taj loš ciklus već jednom završiti.
Znam koliko ti je sigurno teško i koliko moraš da budeš jaka da bi sve izdržala. Čuvaj dečicu i budi i dalje tako pozitivna i čarobna… mora se jednom okrenuti…
June 11, 2010 at 8:36 pm |
Poslednje informacije koje imam su da će od sutra početi lagano da ga bude, jer je period kritičnih bolova prošao. U utorak će da ga prebace avionom za Beograd.
Po ko zna koji put vam svima moram reći jedno veliko hvala, za svu podršku i lepe reči koje ste nam uputili. Sigurna sam da svaka pozitivna misao koju nam uputite nama donosi dobro. Hvala vam neizmerno.
June 11, 2010 at 11:34 pm |
Jebem ti budalu kad nisam ni videla, ni skajp otvorila ni ništa….sve znaš šta imam da kažem, numem ja da tešim, samo umem da volim, k’o i ti. Biće dobro, to znaš, i veži ga bre za radijator sledeći put kad mu na um padne da mrdne negde bez tebe. 😦
June 11, 2010 at 11:44 pm |
Šaputava sve se razumemo. 😉
June 12, 2010 at 12:11 am |
samo da znaš da smo svi tu , i da čekamo dobre vesti…
June 15, 2010 at 12:39 pm |
Verujem i molim se da bude dobro. Da budes ti doboro i da budete zajedno!
Mislimo na vas oboje, na decu. Sanja i Vlada.
Volimo vas!!!
June 17, 2010 at 4:51 am |
hvala svima koji brinu i koji su se zabrinuli evo me u kbc Srbije i juce stao na noge danas nastavlamo dalje
June 17, 2010 at 4:53 am |
ps drzacu jedn kurs o oruziju u streljani na stadionu jna